|
Kraće etiološko i epidemiološko razmatranje
Antraks (bedrenica, crni prist) je zarazna bolest divljih i
domaćih životinja, uglavnom ovaca, goveda, konja, koza i
svinja, i divljih biljojeda, prouzrokovana antraksnim bacilom
(Bacillus anthracis). Antraksni bacil postoji u vegetativnom
obliku, i u vidu spora koje su vrlo otporne na vanjske
utjecaje, što mu omogućava preživljavanje i do nekoliko godina
u zemlji i na dijelovima koji potiču od zaraženih životinja (koža,
vuna). Bolest je rasprostranjena u čitavom svijetu, i javlja
se uglavnom kao profesionalno oboljenje kod stočara,
veterinara, kožara i uopće kod ljudi koji rade sa životinjskim
preradjevinama (meso, mlijeko, koža i vuna). Bacili prodiru u
organizam čovjeka najčešće kroz ragade i ekskorijacije na koži,
zatim kroz sluznice, a u rjedjim slučajevima respiracijskim
putem, tj. inhalacijom spora. Patohistološke promjene u tijeku
infekcije su prouzročene odredjenim toksinima koje producira
antraksni bacil (protektivni antigen-AP, edemski faktor-FE i
letalni faktor-FL). Izvor zaraze za čovjeka najčešće je
bolesna ili uginula životinja i njezini produkti kao meso i
mlijeko, ili dijelovi koji potiču od zaražene ili uginule
životinje (životinjska koža ili vuna). Opisani su i prenosi
ove infekcije putem hematofagičnih insekata (mušice). Godišnje
se u Hrvatskoj registrira jedan do dva slučaja kožnog antraksa,
a ostali oblici nisu registrirani već dugi niz godina. Antraks
se u vidu proširene epidemije manifestirao u Zimbabweu
(1979/1980) i u Sverdlovsku / SSSR (1979). Iako je u SAD ova
bolest skoro u potpunosti bila iskorjenjena, poslije
terorističkih napada u rujnu ove godine, antraks se ponovno
pojavio i to u vidu tkz. biološkog terorizama, šireći iz dana
u dan sve veću paniku medju američkim pučanstvom. Oblici
zaraze, koji su se javili u SAD poslije 11. rujna ove godine,
nastali su udisanjem spora antraksnog bacila, specijalno
pripremljenih u mikrobiološkom laboratoriju i odaslanih putem
pošte u vidu pisama, dovodeći do najtežeg oblika ove infekcije,
odnosno plućnog antraksa.
Kliničke manifestacije bolesti
U oko 95 % slučajeva, kod ljudi, antraks se javlja u kožnom
obliku, dok u samo 5 % slučajeva bolest se manifestira u
plućnoj formi. Slučajevi crijevnog oblika antraksa su dosta
rijetki, a opisani su i slučajevi meningitisa, koji uglavnom
predstavljaju komplikacije antraksne bakterijemije.
1. Kožni antraks (“Pustula maligna”)
Uglavnom se javlja na otkrivenim djelovima tijela, kao mala
eritematozna papula, koja se pretvara u vezikulu (prištić) sa
vrhom purpurne ili crne boje (sliči ubodu insekta). Koža
unaokolo ove promjene je natečena, tvrda i crvena, sa vijencem
sitnih vezikula (prištića) koje okružuju primarnu promjenu. Na
kraju se u centru ove primarne promjene javlja nekroza i
formira se krasta smedjo-crne boje (eshara). U početku ova
promjena može svrbjedi a kada se definitivno formira obično je
bezbolna. Tijekom epidemije antraksa u Zimbabweu, kod dijece
ispod 5 godina ove kožne promjene su bile lokalizirane na
otkrivenim dijelovima glave (lice i vrat), nasuprot antraksnim
promjenama kod odraslih, koji su bili u kontaktu sa oboljelim
životinjama, kod kojih su ove promjene prvenstveno bile
lokalizirane na otkrivenim djelovima gornjih ekstremiteta; to
je najvjerojatnije upućivalo na moguće nastajanja infekcije
kod dijece, poslije uboda hematofagičnih insekata (mušice).
Opći simptomi nisu jako izraženi, a mogu se manifestirati u
vidu uvećanja regionalnih limfnih čvorova, lakšim povećanjem
tjelesne temperature, općom slabošću, glavoboljom a ponekad
mučninom i povraćanjem.
Spontano ozdravljenje nastaje u oko 80-90 % neliječenih
slučajeva. Nakon 1-2 tjedna antraksna promjena se suši i
cijeli ožiljkom. Medjutim, u 10-20 % neliječenih slučajeva, u
kojih se razvije progresivna infekcija, sreće se hematogene
diseminacije (sepsa), koja je često udružena sa visokom
temperaturom i sa dosta brzim smrtnim ishodom. Kožni antraks
treba uzeti u razmatranje kod svih bolesnika koji se žale na
nebolne ulcerozne promjene udružene sa vezikulama i otokom, a
posebno ako postoje podaci o kontaktu ovih bolesnika sa
životinjama i životinjskim preradjevinama ili su u rizičnoj
skupini za nastanak ovog tipa infekcije (stočari, mesari,
veterinari, kožari).
2. Plućni antraks (“Woolsorter’s disease - bolest sortirača
vune)
Nastaje udisanjem spora antraksnog bacila iz zraka zagadjenog
sitnim djelovima vune, kože i krzna te otuda i ovaj naziv.
Oblici zaraze, koji su se javili u SAD poslije tragičnih
dogadjaja u rujnu ove godine, nastali su upravo udisanjem
spora antraksnog bacila, specijalno pripremljenih u
mikrobiološkom laboratoriju i odaslanih putem pošte u vidu
pisama.
Bolest započinje veoma naglo sa vrućicom, tresavicom, općom
slabošću i malaksalošću, smetnjama u disanju, kašljem, otokom
sluznica nosa, ždrijela i grkljana. Početni znaci bolesti
imaju dosta sličnosti sa težim virusnim infekcijama,
otežavajući time postavljanje točne dijagnoze. Ukoliko se
bolest rano ne prepozna, poslije 1-3 dana dolazi do teške
respiracijske insuficijencije sa posljedičnim smrtnim ishodom.
Kao što je već napomenuto, u normalnim uvjetima, učestalost
ovog oblika antraksa je vrlo niska.
3.
Crijevni antraks
Obično nastaje nakon jedenja svježeg, sušenog ili nedovoljno
skuhanog mesa zaražene životinje. Bolest se karakterizira
težim gastroenteralnim sindromom (sukrvavo povraćanje, proljev,
jaki trbušni bolovi) udruženim sa teškim općim stanjem,
vrućicom i tresavicom. Crijevni antraks se može javiti i u
epidemijskoj formi; forma praktički nepoznata u razvijenim
zemljama.
Postavljanje dijagnoze
Gore opisane kožne promjene su tipične za kožni oblik antraksa.
U tim kožnim promjenama antraksni bacil se nalazi u velikim
količinama i može se identificirati specijalnim mikrobiološkim
bojenjima (Gram), direktnom imunoflorescencijom ili
bakteriološkom kulturom. U slučaju hematogene diseminacije
antraksni bacil se može izolovati i iz ekspektorata,
cerebrospinalne tekućine, fekalija i krvi. Moguće je i
odredjivanje specifičnih antitijela na antraksni bacil. Obično
sve ove pretrage zahtjevaju duži vremenski period (više sati
ili dana).
Nedavno je jedan italijanski tim biologa stavio na
raspolaganje jedan brzi test za otkrivanje eventualne
prisutnosti antraksnog bacila i njegovih spora u biološkom i
ambijentalnom materijalu. Test se bazira na amplifikaciji i
determinaciji genoma antraksnog bacila i njegovih spora, i u
stanju je da u roku od 3-4 sata utvrdi prisutnost antraksnih
spora u živućoj sredini. Postojanje jednog ovakvog brzog testa
je bilo neophodna zbog sve veće panike koju u današnje vrijeme
šire vijesti o eventualnim namjerama suludih glava za namjerno
izazivanje ove potencijalno opasne infekcije.
Liječenje, prognoza i prevencija
Antraks se liječi antibioticima. U slučaju kožnog oblika
antraksa, njegovi živi oblici isčezavaju unutar 5 sati poslije
intravenskog tretmana sa Penicillinom G. Osim Penicillina G (lijek
prvog izbora) u liječenju antraksa se mogu koristiti i drugi
antibotici kao što su eritromicin, tetraciclin i kloramfenikol.
U SAD, medjutim, jedini odobreni lijek od strane Food and Drug
Administration (FDA) u liječenju antraksa je Ciprofloxacin.
Kožni oblik antraksa, liječen, ima dosta dobru prognozu; ne
liječeni oblici medjutim mogu dovesti u 10-20 % slučajeva do
smrtnog izhoda zbog hematogene diseminacije i posljedičnih
komplikacija (meningitis, antraksna sepsa). Plućni oblik
antraksa je visoko letalan (skoro 100 %), te ishod ovisi o
brzini prepoznavanja bolesti i početka antibiotskog tretmana.
U slučaju liječenog crijevnog oblika antraksa smrtni ishod se
vidi u oko 50 % slučajeva.
Prevencija antraksne infekcije se bazira prvenstveno na
kontroli bolesti kod životinja (iskorjenjivanje bolesti kod
domaćih životinja pri čemu se rabi i profilktičko cijepljenje
stoke u zonama proširenosti antraksa) i na cijepljenju osoba
od povećanog rizika cijepivom pripremljenim od filtrata
bakterijskih kultura antraksa (u današnje vrijeme u rizičnu
skupinu ulaze i radnici u pošti).
U današnje vrijeme “antraksne psihoze” važan čimbenik u
prevenciji ove infektivne bolesti je svakako i informacijska
promidžba o mogućim putovima infekcije. Oblici zaraze, koji su
se javili u SAD poslije 11. rujna ove godine, nastali su
udisanjem spora antraksnog bacila, specijalno pripremljenih u
mikrobiološkom laboratoriju i odaslanih putem pošte u vidu
pisama, od strane pomućenih umova, a doveli su do najtežeg
oblika ove infekcije, plućnog antraksa sa posljedičnim smrtnim
ishodom. Iako je najveći broj dojava o sumljivoj pošti u
Evropi, pa i u Hrvatskoj, bio posljedica neslanih šala, na
sreću bez većih posljedica (osim materijalnih troškova
specijalnih laboratorijski analiza za dokazivanje prisutnosti
antraksnog bacila i njegovih spora), preporuka je svima da
svaku, iole sumljivu poštu (pogotovu prekooceansku bez jasnog
pošaljioca) ne otvarate a ukoliko utvrdite da postoji
mogućnost prisutnosti nekakve čudne supstance u vidu praha u
njoj, da odmah obavjestite za to nadležnu službu (policija,
najbliža zdravstvena ustanova).
vrati se
na početak
|