Fra Ivan Ćurić gvardijan na Plehanu kod Dervente

 Ostati i živjeti na Plehanu i u Posavini

     DERVENTA- Fra Ivan Ćurić, gvardijan plehanskog samostana u obnovi, prvi je povratnik u Republiku Srpsku i derventsku okolicu.  Početkom 1997. došao je živjeti u kontejneru, na ruševinama samostana, primjerom pokazati  kako je moguć povratak i obnova.  Danas je Plehan gradilište.

   . Od kontejnera do plehanskog gradilišta, dug je i težak put ?

 Nas  osmero je početkom 1997. došlo na ruševine  samostana i plehanske crkve koju su četnici sravnili sa zemljom.  Plehanski je kraj onda bio bez ijednog krova, sliku porušenosti i danas pamtim.  Sve sile su bile protiv nas i povratka u Republiku Srpsku, a povratak je i danas u tijeku.   Još nemamo struje, a čišćenje snijega zimus sami smo plaćali. Od aktualnih vlasti RS i općine Doboj nismo dobili niti jedan kamion šodera da  naspemo put, kako ne bi gazili posavsko blato dok obnavljamo kuće. Ipak smo im zahvalni na « sigurnosti». Uvjeti su daleko bolji nego li prije šest godina.

. Zbog obnove plehanskog kraja  odlazili ste u inozemstvo ?

 Najviše smo zahvalni švedskoj Vladi, koja je  najviše učinila u obnovi plehanskog kraja.  Donacijama su izgradili  najviše kuća i puteva. No, ima još dobrih ljudi koji pomažu, ali  pomoć bi mogla biti veća iz Zagreba i Sarajeva. Rješeni smo ostati i živjeti na svom Plehanu. Imamo projekt modernih vjerskih objekata. Obilazio sam  Njemačku, Švicarsku, Italiju i  financijerima objašnjavao da gradimo moderni Plehan jer želimo ondje živjeti. Italijanima nije bilo jasno zašto prvo gradimo modernu  crkvu i samostan, a ondje s ljudi  još nisu vratili.   Tražili smo građevinski materijal, a kada ljudi vide da se  crkva gradi, doći će i oni, objasnio sam financijerima.  No, dolazim i u Zagreb, na skupove Posavljaka, kao i svagdje gdje mogu kazati nešto o Plehanu.

Fotografija: fra Ivan Ćurić