Piše Boris Ćavar novinar iz Zagreba

POGINUO JE POSAVSKI SLIKAR ILIJA ŠIMIĆ

Gdje su moji konji razigrani

   «Poginuo je Ilija Šimić, pišem mu pjesmu za ukop» javio je mi Pejo Šimić, pjesnik iz Dervente, koji živi u Zagrebu. Smrt njegovog prezimenjaka odjeknula je bolno. Ilija Šimić, slikar i pjesnik iz  Brčkog, živio je u Velikoj Gorici kod  Zagreba. Živio i plodno stvarao do same smrti. U 52.godini života, život umjetnika ugašen je u prometnoj nesreći. Dok je mirno, u svojem autu, sa svojim sinom, čekao na semoforu u svojoj Velikoj Gorici, nesavjesni vozač je prošao kroz crveno i udario ga velikom brzinom.  Ilija je  odmah preminuo, a njegov sin ozljeđen, no izvan je životne opsanosti. Sinoć je to bilo, u nedjelju, kada se Ilija vraćao svojoj kući. Izgleda da je nesavjesni vozač bio pod utjecajem alkohola, ali je istraga u tijeku i pojedinosti ne znamo.

   Znamo da nema više Ilije Šimića. Ostavio je iza sebe nekoliko zbirki pjesama i na stotine kvalitetnih slika. Slikao je najviše konje, kojima je bio opčinjen. Njegovi konji na slici, kao da su živi, njegovi konji kao da  jure vječitim pašnjacima, slobodni i ponosni, kao duša slikara i pjesnika. Njegovi konji imaju oči kojima drugačije gledaju ovaj svijet. To su konji sa posavskih pašnjaka kod rodnog  Brčkog, to su konji slobode, ponosa i života u miru.

  Nije Ilija Šimić slikao samo konje, bio je poznat i  u inozemstvu. Njegove pjesme i priče o tomu govore, jer uz slikanje je i pisao. Dobio je mnogo nagrada i priznanja. No, skromno je živio, da bi  mu nesretni događaj prkeinuo život. U četvrtak , u 14 sati je ukop Ilije Šimića na groblju u Velikoj Gorici. Tko će sad slikati konje, pisati pjesme , tko će slušati topot njegovih konja.

  Laka mu hrvatska zemlja koju je toliko volio,

  Počivao u miru Božijem i slava mu vječna

 
Tekst : Boris Ćavar                                   

  

Vrati se natrag