| POGINUO JE POSAVSKI SLIKAR ILIJA ŠIMIĆ Gdje su moji konji razigrani «Poginuo je Ilija Šimić, pišem mu pjesmu za ukop» javio je mi Pejo Šimić, pjesnik iz Dervente, koji živi u Zagrebu. Smrt njegovog prezimenjaka odjeknula je bolno. Ilija Šimić, slikar i pjesnik iz Brčkog, živio je u Velikoj Gorici kod Zagreba. Živio i plodno stvarao do same smrti. U 52.godini života, život umjetnika ugašen je u prometnoj nesreći. Dok je mirno, u svojem autu, sa svojim sinom, čekao na semoforu u svojoj Velikoj Gorici, nesavjesni vozač je prošao kroz crveno i udario ga velikom brzinom. Ilija je odmah preminuo, a njegov sin ozljeđen, no izvan je životne opsanosti. Sinoć je to bilo, u nedjelju, kada se Ilija vraćao svojoj kući. Izgleda da je nesavjesni vozač bio pod utjecajem alkohola, ali je istraga u tijeku i pojedinosti ne znamo. Znamo da nema više Ilije Šimića. Ostavio je iza sebe nekoliko zbirki pjesama i na stotine kvalitetnih slika. Slikao je najviše konje, kojima je bio opčinjen. Njegovi konji na slici, kao da su živi, njegovi konji kao da jure vječitim pašnjacima, slobodni i ponosni, kao duša slikara i pjesnika. Njegovi konji imaju oči kojima drugačije gledaju ovaj svijet. To su konji sa posavskih pašnjaka kod rodnog Brčkog, to su konji slobode, ponosa i života u miru. Nije Ilija Šimić slikao samo konje, bio je poznat i u inozemstvu. Njegove pjesme i priče o tomu govore, jer uz slikanje je i pisao. Dobio je mnogo nagrada i priznanja. No, skromno je živio, da bi mu nesretni događaj prkeinuo život. U četvrtak , u 14 sati je ukop Ilije Šimića na groblju u Velikoj Gorici. Tko će sad slikati konje, pisati pjesme , tko će slušati topot njegovih konja. Laka mu hrvatska zemlja koju je toliko volio, Počivao u miru Božijem i slava mu vječna |