Piše Boris Ćavar novinar iz Zagreba

NEVOLJE ZAJEDNICE POSAVLJAKA U ZAGREBU

  Zapostavljeni i bez donacija

  ZAGREB- Zajednica prognanih, izbjeglih i iseljenih bosanske Posavine u Zagrebu  aktivna je  od 1991. ali joj daljni rad dolazi u pitanje.  Zajednica Posavljaka je dosta uradila za vrijeme rata,  kao i u borbi za povratak na posavska ognjišta. No, u zadnje vrijeme donacije povratnicima u bosanskoj Posavini su vrlo slabe.   Slaba je pomoć iz inozemstva, od vlasti BiH skoro nikakva, a od Republike Hrvatske, barem nekakva. Ipak,  Posavljaci raseljeni diljem svijeta ne odustaju od povratka na svoja ognjišta.

   U skoroj budućnosti ne vidimo izlaz, ukoliko ne dođe  do preustroja BiH kao države. Smatramo da se treba uvesti kantonalno-županijsko uređenje u cjelu BiH, koja treba biti bez entiteta. Tek onda možemo govoriti o ravnopravnosti nakon najnovijih ustavnih promjena u BiH, kazuje Mato Gogić, predsjednik Zajednice Posavljaka u Zagrebu.

  Posavljaci zaziru od naziva Republika Srpska, no ako se sustav promjeni, ona će nestati. Trebalo bi ocjeniti i legalnost daytonskih sporazuma u odnosu na Ustav BiH.  Jedino je Katolička crkva  digla svoj glas u zaštiti Posavljaka. No, Posavljake boli i to što  od  Ureda Vlade  Hrvatske za udruge nitko od posavskih udruga nije pozvan na nedavno održane Dane udruga u Zagrebu. Primjerice , u  sektoru ljudskih prava, na Danima udruga bili su predstavnici homoseksualaca i lezbijki, a nitko iz povratničkih udruga bosanske Posavine u Hrvatskoj.

  Kako kazuje Mato Gogić, zadnja donacija od hrvatske države isplaćena im je prije tri godine i to u iznosu 50 tisuća kuna. Podnosili su programe rada, ali novca za njih nema. Da nije bilo dobrih ljudi, ne zna kako bi dalje održavali rad udruge. Još nešto  boli vodstvo posavske udruge. Gdje su intelektualci iz bosanske Posavine ?  Dosta akademski obrazovanih Posavljaka, među kojima ima magistara i doktora znanosti živi diljem Hrvatske, no oni šute ili se ne žele angažirati u radu  zavičajnih udruga. A šutnja  je Posavljake skupo koštala.

Tekst i fotografije: Boris Ćavar                                   

  

Vrati se natrag